1. Čime se inače bavite?

Anđela: Ekonomistica po struci, magistrirala sam financije i računovodstvo u Zagrebu, a radim u Gradskom poduzeću d.o.o. u Vodicama.

Martina: Knjižničarka sam na dječjem odjelu (uglavnom) u Gradskoj knjižnici Vodice.

2. Jeste li u osnovnoj ili srednjoj školi bili u dramskoj družini?

Anđela: Jesam, u osnovnoj. Prvo pod palicom učiteljice Ivanke, a kasnije nastavnice Meri. Tu sam se zaljubila u glumu. Moja prva ljubav J ah.. Srednjoškolsko obrazovanje sam nastavila u Zagrebu gdje sam živjela u đačkom domu. I tamo sam bila član (sjajne) dramske skupine! Tri godine smo nastupali na državnoj Domijadi (jeeeee!!!)

Martina: Jesam, ali samo u osnovnoj, također pod vodstvom profesora Todorovića.

3. Jeste li tijekom školovanja išle na nekakve radionice za glumu?

Anđela: Jesam! Kao osnovnoškolka u školi stvaralaštva Novigradsko proljeće, a kao srednjoškolka, članica Dramskog učilišta ZKM-a pod vodstvom Ines Škuflić Horvat. Uz glumu, bili su i sati mimike, scenskog pokreta i govorne vježbe. Nisam bila baš redovita na svemu (ah taj pubertet :P ) hihihihi…

Martina: Nažalost, nikada, a dobro bi mi došlo.

4. Kada ste zaplovile u amaterske glumačke vode i stignete li redovito dolaziti na probe s obzirom na posao koji inače obavljate?

Anđela: 2012. god sam se pridružila Dramskoj amaterskoj družini Vodice. Do danas, rijetko se dogodilo da sam koju probu preskočila. Jednostavno je, kad nešto voliš i uživaš u tome što radiš- nije vam problem biti redovit, odgovoran i discipliniran. To nije samo hobi, to je stil života. Mjesecima živim lik koji glumim. Zabavno je, zaista. I nema problema s usklađivanjem s „osnovnim“ poslom koji radim. Sve je, uvijek, stvar dobre organizacije.

Martina:  Uvijek se trudim ispuniti svoje obaveze, pogotovo one u kojima uživam.

5. U kojim predstavama ste glumili?

Anđela: Glumila sam lik Mame u predstavi „Zeleni pas“, jednu od tri Penelope u biografskoj predstavi Vesne Parun „Penelope“, lik Marine Malič, Harmsove žene (ruski pisac), u predstavi „Vjenčanica od bijele tame: za Marinu Malič“ i sada u predstavi „Dvije“. U  pripremi je i pučka komedija „Otelo sa Suska“ gdje glumim Ivkicu- sluškinju iz Zagorja.

Martina: „Vjenčanica od bijele tame“ i „Dvije“, ovih iz osnovne se baš i ne sjećam.

6. Koga glumite u nagrađenoj predstavi „Dvije“?

Anđela: Glumim Lenu- curu od dvadeset i koju godinu J Dvije žive kaotično, bez plana, cilja, uporišta... Emocionalno prazne, samoironične, brane se simulirajući glupost. Jedna radi u teretani, druga u galeriji. "Ko Venecija su - genijalne i lijepe, ali nepovratno tonu... Imaju ambiciju biti nitko i ništa."

Martina: Nagrađena predstava? Nije još!  Glumim Anju, dvadesetogodišnjakinju koja se zaplela u kompliciranom ljubavnom trokutu, drogi i životu koji ni njoj samoj nema smisla.

7. Koliko dugo ste učile tekst predstave koja traje sat i pol vremena?

Anđela:  Tekst smo dobile negdje na jesen 2013. god, ali smo se tek ozbiljno posla uhvatile nakon nove godine. Dobrih mjesec dana čistog štrebanja teksta, a finese i sitnice dolaze same od sebe. Nakon puno djelomičnih proba, tekst sam ulazi u uho. A ako zapne, tu je naša šaptačica Martina (druga Martina).

Martina: Pa krenule smo ga čitati negdje u listopadu, a onda smo ga nakon nove godine počele učiti napamet. Mislim da nam je trebalo mjesec, dva da ga naučimo. Nisam sigurna.

8. Ova predstava je ozbiljna. Biste li voljele glumiti u komediji?

Anđela: Baš sad radim na jednoj pučkoj komediji. Puno je teže glumiti u komediji, danas je teško ljude nasmijati, ali i izazov je, a to volim. Htjela bih probati sve kazališne žanrove. Moja želja je zaglumiti u mjuziklu ;)

Martina: Definitivno, voljela bih se okušati u što raznolikijim ulogama.

9. Jeste li zadovoljne vodičkom publikom?

Anđela: Jesam, doduše, Vodice su još uvijek u fazi odgajanja kazališne publike. Mislim pozitivno i za koju godinu publika će biti prava i mnogobrojnija. Ne mislim da je sada loša, dapače, ali svakako bih voljela da više ljudi uživa u onome što spremimo jer je zadovoljna publika jedina  i prava nagrada za nas.

Martina: Pa da, iako mi je jako žao što je zapravo malo ljudi svjesno koliko se u kazalištu može uživati.

10. Kako ste pobijedile tremu ili je još imate?

Anđela: Uvijek imam tremu! Uvijek! Prije svakog nastupa! I ne mislim je rješavati. To je pozitivna trema i uživam u njoj čak i po nekoliko dana prije nastupa. Leptirići u trbuhu kao kad se zaljubiš! Ljubav- to je to J

Martina: Trema je uvijek prisutna, ali to valjda tako treba biti. Možda se nešto i promijeni kada i ako postanem iskusnija. Zapravo sumnjam zato što mislim da se uvijek može napredovati, a onda postoji i strah.

11. Što biste poručile učenicima koji vježbaju u dramskoj skupini osnovne škole?

Anđela:  Samo neka uživaju, dok rade ono što ih ispunjava- nema boljeg recepta za sreću i zadovoljstvo. Kasnije to može prerasti u nešto ozbiljnije i pravi životni poziv, ali i ne mora, može ostati samo na hobiju. Kao što je to slučaj s nama Dvjema. Svaki dan, mjesec, godinu možete biti netko drugi, hahah! Palac gore za naše osnovnoškolce i dramsku skupinu- čekamo vas u kazalištu!

Martina: Ovo pitanje me nasmijalo!!! Nemam im ništa konkretno poručiti … Neka uživaju u tome, opuste se, prepuste ulozi i uživaju. Da, još nešto – ako uživate u tome, nemojte odustajati od glume kada krenete u srednju školu!!!

Hvala na vremenu koje ste odvojile za razgovor s nama. Mnogo uspjeha u ostalim predstavama.

                                                  Antonela Lucija Španja, 6.r.