Najnagrađivaniji dječji pisac umro je 2. studenoga 2014. u Zagrebu u 83. godini.

Zvonimir Balog, pjesnik, prozaik, slikar, kipar i ilustrator, napisao je sedamdesetak knjiga za djecu i odrasle. Autor je slikovnica, zbirki pjesama, priča, eseja, romana, aforizama, dramskih tekstova, scenarija i dviju antologija.

U teoriji književnosti i književnoj kritici smatra se utemeljiteljem suvremene hrvatske dječje poezije, tvorcem nonsensa i osebujna humora. Prema ostvarenom opusu, originalnosti i književnoj vrijednosti prvo je ime hrvatske književnosti za djecu i mladež. Njegove pjesme i prozu karakteriziraju igre riječima, slogovima, glasovima, etimologijom, slikama i značenjima.

Mnoge će ga generacije pamtiti po zbirkama pjesama "Male priče o velikim slovima (1970.), "Nevidljiva Iva" (1970.), "Pjesme sa šlagom ili šumar ima šumu na dlanu" (1975.), "Jednožeki Ok" (1981.), "Veseli zemljopis" (1983.), "Bijesne gliste" (1989.) ili "Pusa od krampusa" (1993.).

Napisao je i nekoliko knjiga dječje proze ("Ja magarac" (1973.), "Zeleni mravi" (1977.), "Bonton" (1986.), roman "Bosonogi general" (1988.) te "Male ljudetine, hrvatske stilske vježbetine" (1993.).

Osim za djecu, pisao je i za odrasle ("Ekvilibrij", 1986., "Riba na biciklu", 1977., "Šus zvijezda", 1997.) te humorističku i satiričku prozu ("Pogled na Zemlju", 1988.).

Književno djelo Zvonimira Baloga poznato je i čitateljima izvan Hrvatske, a tekstovi su mu prevedeni na dvadeset jezika. Najznačajniji je prijevod "Bontona" na engleski jezik u izdanju Društva hrvatskih književnika pod naslovom "Nice Manners or How I Can Avoid Growing Up to Be a Twit".

Okušao se u brojnim zanimanjima pa je tako bio administrator, pipničar, dekorater, odgajatelj u gimnazijskom domu, soboslikar, nastavnik, predavač na Pedagoškoj akademiji, urednik dječjih časopisa "Smib" i "Modra lasta" te urednik u dramskom programu HTV-a.